Poštovani ljubitelji poezije, dragi prijatelji,
Dopustite mi prije svega da Vam se zahvalim na pozivu i da izrazim radost što ste mi dali čast da ove godine otvorim Šantićeve večeri poezije. Sve vas najsrdačnije pozdravljam, a gostima iz inozemstva želim dobrodošlicu u naš Mostar i u Bosnu i Hercegovinu.
Aleksa je bio snažno privržen rodnom Mostaru, tu je proveo cijeli svoj život i u svaku svoju pjesmu unio je osjećanja kakva, siguran sam, mnogi od nas koji smo također tu rođeni, pravi Mostarci, nosimo u svojim srcima i dušama.
On je bio zanesen raskošnom ljepotom i Emine i Anke i Ruže i Zorke i one su i danas sinonim za nešto što je lijepo i tanano i za nešto što se u prošlosti dešavalo u ovome gradu.
Želim vam da u narednim danima uživate u priredbama koje će se dešavati u čast ovog velikana i da slijedite njegovu ljubav prema ljudskome rodu i njegovu ogromnu ljubav prema ovom gradu i rodnoj grudi. Vi, pjesnici, pretvorite beznađe u nadu jer je to i čovječanska i Božija dužnost poezije.
