Obraćanje Predsjedatelja Vijeća ministara BiH dr. Nikole Špirića na otvorenoj debati Vijeća sigurnosti UN „Post-konfliktna izgradnja mira“

Govori ( 21.05.2008 )
Obraćanje Predsjedatelja Vijeća ministara BiH dr. Nikole Špirića na otvorenoj debati Vijeća sigurnosti UN „Post-konfliktna izgradnja mira“
Predsjedatelj Vijeća ministara BiH dr. Nikola Špirić obratio se na otvorenoj debati Vijeća sigurnosti UN pod nazivom „Post-konfliktna izgradnja mira“, kojom je predsjedavao ministar inozemnih poslova Velike Britanije Dejvid Miliband. Govor predsjedatelja Vijeća ministara objavljujemo u cijelosti:

Gospodine Predsjedniče,
Gospodine Generalni sekretaru,
Ekselencije,
Dame i gospodo,

Dopustite mi da vas na samom početku srdačno pozdravim i izrazim zadovoljstvo što mi je pružena prilika da se obratim na ovoj debati, da sa vama podijelim iskustva moje zemlje od 1995. do danas, kao i da vas upoznam sa mojim viđenjem angažmana međunarodne zajednice u post-konfliktnom periodu u mojoj zemlji.

Naime, ja dolazim iz zemlje u kojoj se u periodu od 1992. do 1995. godine desio nesretni ratni sukob, koji je uz angažman međunarodne zajednice zaustavljen Dejtonskim mirovnim sporazumom. Namjerno upotrebljavam izraz „nesretni ratni sukob“, koji su kreatori Dejtonskog mirovnog sporazuma upisali u taj dokument. Takva definicija, koja izbjegava riječ agresija ili građanski rat, zapravo stvara prostor da lakše i hrabrije iskoračimo iz neslavne i nesretne prošlosti, koju ne možemo mijenjati, i uđemo u budućnost, koja znači suživot, toleranciju, pomirenje i praštanje, kao garanciju definitivnog uspjeha moje zemlje.

Dejtonskim mirovnim sporazumom je obezbjeđen teritorijalni integritet BiH, ali i ustavno uređenje ove zemlje po kojem Bosnu i Hercegovinu čine njeni entiteti: Republika Srpska i Federacija BiH, sa jasnim ustavnim ovlaštenjima. Na taj način je stvorena formula koja znači uspjeh svih, a to je: jaka država - jaki entiteti, odnosno jaki entiteti - jaka država. Sportskim žargonom rečeno, jaki klubovi - jaka reprezentacija. Nažalost, neki bi danas rado mijenjali tu formulu, ne nudeći bolju, što takođe ide u prilog dalekovidnosti kretora Dejtonskog mirovnog sporazuma.

U periodu od 1995. godine do danas Bosna i Hercegovina je, sa većim ili manjim uspjehom i uz pomoć međunarodne zajednice, savladavala mnoge prepreke, suočavala se sa mnogim izazovima, provela mnoge reforme. Neke od njih ću navesti ovdje.

Uspješno je provedena reforma odbrane, koja je ocijenjena najboljim projektom u BiH. Uspješno provođenje reforme odbrane obezbijedilo je da BiH postane članicom Partnerstva za mir, što je izuzetno važno, jer je velikim iskorakom na tom polju Bosna i Hercegovina prestala da bude konzument mirovnih operacija u okviru NATO-a i prešla u saveznike, učestvujući u mirovnim operacijama u svijetu. Zemlje članice NATO-a su na posljednjem samitu u Bukureštu donijele odluku, kojom se BiH dodjeljuje faza intenzivnog dijaloga sa NATO-om. Predano nastavljamo raditi dalje na približavanju punopravnom članstvu.

Reformisali smo obavještajni sektor i uspjeli da od dvije suprotstavljene obavještajne službe kreiramo državnu obavještajnu službu, za koju možemo reći da sa uspjehom preuzima sve one nadležnosti koje imaju i moderne obavještajne službe širom svijeta.

Izvršili smo reformu poreskog sistema, gdje smo uvođenjem PDV-a, jednostavno unaprijedili sistem u BiH, obezbijedili rast prihoda, smanjili utaju poreza i sivu ekonomiju.

Proveli smo reformu pravosuđa i počeli sa procesuiranjem lica osumnjičenih za ratne zločine u okviru pravosuđa BiH; radimo na reformi obrazovanja, koja je sada i zakonski zaokružena; provodimo reformu sportskog sektora; a vrlo smo aktivni i po pitanju reforme javne uprave.

BiH je postigla veliki napredak i u sferi ekonomije. Nažalost, ne dovoljan da možemo govoriti o dobroj ekonomiji, ali zato možemo govoriti o ekonomiji koja je na dobrom putu. U 2007. godini smo ostvarili realni rast bruto društvenog proizvoda od 6,1 %, za 2008. godinu je planiran rast od 6,5 % a komparativni rast se očekuje i u 2009. i 2010. godini. U toku 2007. godine su zabilježena rekordna strana ulaganja u BiH.

Navedene reforme i napredak u ekonomiji su bili praćeni i postignućima u sferi spoljne politike i odnosa sa susjednim zemljama. Bosna i Hercegovina je u prethodnom periodu postala član Savjeta Evrope, kao što sam već rekao primljeni smo u Partnerstvo za mir, Sarajevo je postalo sjedište Regionalnog centra za saradnju u jugoistočnoj Evropi, BiH je postala član Komiteta UN za ljudska prava, u decembru 2007. smo parafirali Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Nakon što smo prošlog mjeseca ispunili i posljednji politički uslov za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, očekujemo da ovih dana od Brisela budemo i formalno obavješteni o datumu potpisivanja.

Važno je spomenuti da Bosna i Hercegovina trenutno učestvuje u šest mirovnih misija, i to tri vojne: Etiopija-Eritreja, Kongo i Irak; i tri policijske: Liberija, Kipar i Sudan.

Sve naprijed navedeno svjedoči o napretku koji je Bosna i Hercegovina ostvarila u prethodnom periodu. Svjestan sam da je moglo i više i da je pred nama još mnoštvo neriješenih pitanja i teških izazova. Ali vas podsjećam da je Bosna i Hercgovina prije samo 13 godina krvarila i da smo u proteklom periodu bili jedina zemlja u Evropi koja je paraleno vodila tri izuzetno teška i zahtjevna procesa: obnova ratom uništene zemlje i uspostavljanje povjerenja između, do juče, tri zaraćene strane; proces tranzicije i proces integracije u evro-atlantske tokove.

Sami procesi pojedinačno su veoma teški, ali smo uz pomoć međunarodne zajednice uspješno zaključili ovu fazu Dejtonskog sporazuma.

Gospodine Predsjednice,
Ekselencije,
Dame i gospodo,

Želim da iskoristim ovu priliku da vas upoznam sa onim što je međunarodna zajednica uradila u post-konfliktnoj obnovi zemlje. Uradila je mnogo dobrih stvari, počevši od zaustavaljanja samog rata, što je svakako nabitnije, pa do aktivnog učešća i podrške u reformskim poduhvatima.

Naime, međunarodna zajednica je nakon rata primjenila specijalni model indirektnog upravljanja Bosnom i Hercegovinom putem Kancelarije visokog predstavnika (OHR) i visokog predstavnika sa snažnim, bonskim ovlaštenjima, koja su bila predmet različitih sporenja. Ta ovlaštenja uključuju mogućnost da visoki predstavnik smjenjuje izabrane nosioce vlasti, nameće zakone, donosi odluke... Ja ne sporim da je nakon rata to bilo neophodno, kako bismo ostvarili potreban pomak i navedene uspjehe, ali danas tu potrebu moramo ozbiljno preispitati, jer mnogi tvrde da su ovlaštenja visokog predstavnika duboko u koliziji sa Poveljom UN o osnovnim ljudskim pravima i slobodama: a mišljenja sam da su ta ovlaštenja i u koliziji sa briselskim putem Bosne i Hercegovine. Osim toga, saglasićete se da su okolnosti u 2008. bitno drugačije od okolnosti 1995. ili 1996. godine. Stoga, gotovo je sigurno da je više od deset godina nakon Dejtona model upravljanja BiH putem OHR-a i visokog predstavnika potrošen model, i zato je ovo vrijeme kada moramo tražiti novu formulu uspjeha Bosne i Hercegovine. Treba imati u vidu da je međunarodna zajednica, u najboljoj namjeri koju ne sporim ni jednog trenutka, stvorila veliku zavisnost lokalnih političara od nje same. Ja sam više puta isticao da domaći nosioci vlasti osjećaju da ne moraju inicirati teška politička pitanja, razgovarati, postizati kompromis, jer znaju da će to za njih uraditi predstavnici međunarodne zajednice. A to nije dobro.

Gospodine Predsjedniče,

Zbog svega gore navedenog, ja sam ubijeđen da je Bosni i Hercegovini potreban novi iskorak, nova faza. Ja bih to nazvao fazom otrežnjenja. Fazom u kojoj je neophodno da shvatimo da moramo živjeti bez „ortopedskih pomagala“ i da moramo preuzeti odgovornost za krucijalne procese, ali ne formalnu već suštinsku odgovornost. Fazom u kojoj će naši prijatelji biti tu da nas savjetuju, podržavaju, a ne da rade i razgovaraju umjesto nas.

Svjestan sam da će na početku biti bolno, ali sam ubijeđen da ćemo jedino na taj način shvatiti da smo svi mi, koji živimo unutar BiH, okrenuti jedni prema drugima. Jedino na taj način ćemo uspjeti da uspostavimo prijeko potrebni dijalog između izabranih nosilaca vlasti.

Takođe sam mišljenja da je Bosni i Hercegovini, kao i bilo kojoj drugoj post-konflitnoj zemlji, uz dijalog i gore pomenute reforme prijeko potrebna izgradnja povjerenja. Usudio bih se reći da je to reforma svih reformi. Tek kada naučimo da sami razgovaramo, da slušamo i uvažavamo jedni druge, bićemo sigurni da smo na dobrom putu. U toj borbi mi, građani BiH, smo jedni drugima najpotrebniji. Više puta sam ponovio i ponoviću opet, čuvari Bosne i Hercegovine ne mogu biti ni OHR ni međunarodna zajednica, već isključivo sami građani, koji će budućnost zasnivati na kompromisu i iznalaženju kompromisnih rješenja.

Ekselencije,
Dame i gospodo,

Po mom mišljenju, sljedeća lekcija je naučena u Bosni i Hercegovini: angažman međunarodne zajednice u post-konfliktnim zemljama je ne samo potreban nego i neophodan, ali on mora biti precizan, ograničen i sa jasnom izlaznom strategijom. U suprotnom će taj angažman prije ili poslije postati kontaproduktivan.

Isto tako, treba imati na umu da svaka kriza na svijetu ima svoje specifičnosti i zato se svakoj pojedinačnoj treba prići analitički, u punom smislu, uzimajuću u obzir korijene krize, kulturu, istoriju, religiju, običaje naroda na terenu, itd. Koristiti metode prosto kao stereoptipe, koji su imali uspjeha na jednom prostoru, ni u kom slučaju na znači da bi isti bili uspješni i u drugom. Zato je potrebno bez predrasuda prići svakom problemu i vidjeti u kojoj mjeri i gdje pojedine naučene lekcije mogu biti primjenjene, a gdje su neophodna nova originalna rješenja.

Hvala na pažnji.