Izlaganje predsjedatelja VM Nikole Špirića na sastanku UO Vijeća za provedbu mira

Govori ( 27.02.2007 )
Izlaganje predsjedatelja VM Nikole Špirića na sastanku UO Vijeća za provedbu mira
Predsjedatelj Vijeća ministara Bosne i Hercegovine dr. Nikola Špirić obratio se u Bruxellesu članovima Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIK). (izlaganje objavljeno u cjelosti)

Ekselencije, gospodo direktori, dame i gospodo,

Dozvolite mi prije svega da vas srdačno pozdravim i izrazim čast i zadovoljstvo što učestvujem na sastanku Upravnog odbora Savjeta za implementaciju mira, u svojstvu novog predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH.

Nalazim se danas u gradu čije ime u BiH odzvanja na poseban način, kao simbol ostvarivih želja. Obraćam se predstavnicima zemalja snažno prisutnih u BiH, koje su zadužile našu zemlju višegodišnjom brigom i pomoći na kojoj ćemo uvijek biti zahvalni.

Jedanaestog januara ove godine obratio sam se Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, i uz mnogo entuzijazma i želje za suštinskim promjenama u svim oblastima, izložio program za naredne godine čiji rezime se svodi na sljedeće: opštu mobilizaciju pozitivnih snaga u našoj zemlji i potrebu da svugdje tražimo i nalazimo kompromis i zajednički interes.

Tokom svog mandata biću u potpunosti posvećen reformskom procesu, jer je Bosna i Hercegovina danas suočena sa brojnim i važnim izazovima i reformama. Uz ekonomske reforme, reformu ustava, javne uprave, visokog obrazovanja i javnog televizijskog servisa, prije svega mislim na reformu policije, najaktuelnije i najvažnije pitanje za BiH. Ovo pitanje je najbolji odraz sadašnje političke slike BiH, i najbolji test za lidere koji bi u važnom trenutku za BiH morali pokazati političku zrelost i pojačanu političku odgovornost. Veoma je važno da svi shvate i prihvate da su kompromisna rješenja, kao najviši stepen demokratičnosti i poštovanja mišljenja drugog, jedini spas za BiH.

Dame i gospodo,
Kao što vrlo dobro znate, tokom prošle sedmice vodili smo intenzivne pregovore o reformi policije. Ne mogu sakriti svoje veliko razočarenje što nisam stigao na ovaj sastanak sa dobrim vijestima, odnosno da vam saopštim da je dogovor o reformi policije konačno postignut. Na žalost, izgleda da se ništa nije naučilo iz pozitivnih primjera poput reforme odbrane. Reforma policije, kako je zamišljena, jeste dugotrajan proces i svakako će se morati raditi u fazama. Međutim, za razliku od ustavne i reforme odbrane, reforma policije se pokušava riješiti u jednom radikalnom potezu i u tom pogrešnom strateškom pristupu je osnovni razlog njenog dosadašnjeg neuspjeha. Ako želimo uspjeh u policijskoj reformi pozivam vas da zajedno napravimo kompromisni korak koji je trenutno moguć i nakon toga nastavimo predano raditi na reformi policije.

Ovo je osnovni razlog što danas apelujem na vas da zbog interesa građana BiH i za njihovo dobro ispoljite dozu dodatnog razumijevanja prema njima, kako oni ne bi platili cijenu pogrešnih pristupa u pronalasku rješenja.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je krucijalno pitanje za BiH. Svjestan sam svih slabosti moje zemlje, kao i nemogućnosti brzog izlaska iz našeg političko-nacionalnog lavirinta i zbog toga sam svjestan da ne možemo dobiti maksimalnu ocjenu, ali vas molim da zajedno stvaramo uslove za brzo parafiranje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. To bi sve nas u BiH , ubijeđen sam, okupilo oko ključnih reformi od interesa za građane BiH.

Što se tiče produženja mandata OHR-u mi u Bosni i Hercegovini smo se izgleda i ovdje vještački podijelili na one koji su za i protiv. Oni koji su za produženje pretvaraju se da su tobože prijatelji međunarodne zajednice i prikazuju one koji su protiv da to nisu. Ne, ovdje se ne radi o postavljanju pitanja prijateljstvo: da ili ne. Radi se o procjeni spremnosti političara da lično ponesu odgovornost za budućnost BiH.

S druge strane postoji pitanje procjene međunarodne zajednice da li je BiH dostigla nivo samoodrživosti i razvijenosti institucija dovoljan da efikasno funkcioniše bez OHR-a. Uprkos prisutnom mišljenju da je to tako, čini se da postoji snažan stav međunarodne zajednice da se mandat produži iz određenih razloga od kojih pominjem dva najčešće korištena: predizborna retorika i pitanje Kosova.

Predizbornu retoriku kao osnovan razlog ne mogu prihvatiti jer vrlo dobro se zna da niti jedna zemlja članica ovog uvaženog skupa nije imuna na oštru predizbornu retoriku. Kada je u pitanje Kosovo, odnosno preljevanje njegovog uticaja na BiH, treba posmatrati u smislu prisustva NATO i EUFOR-a pri čemu treba imati u vidu činjenicu da i oni imaju ovlaštenja za nametanje rješenja u cilju zaštite bezbjednog okruženja.

Stoga smatram da je ostanak OHR-a u staroj formi i sa starim ovlaštenjima najlošiji signal koji se može poslati međunarodnoj zajednici, investitorima i javnosti o stanju u BiH.

Ja zapravo mislim da se suštinsko pitanje ne odnosi na OHR nego na Bonska ovlaštenja. Po mom dubokom ubjeđenju, odgovor na pitanje da li treba ostati OHR sa bonskim ovlaštenjima jeste ujedno i odgovor na pitanje da li je BiH dostigla demokratske uslove za samostalan put ka Briselu i Vašingtonu. Po meni, oni koji misle da su bonska ovlaštenja spas za Bosnu i Hercegovinu su u zabludi.

Najjednostavnije rečeno, bonska ovlaštenja visokog predstavnika nisu saveznici dijaloga praćenog kompromisom, jedine stvari koja nam ostaje i koju moramo njegovati i koristiti. Drugim riječima, ako neko od naših političkih lidera zna da će međunarodna zajednica donositi odluke i nametati rješenja neće nikad biti motivisani za bilo koju vrstu razgovora, a još manje kompromisa.
I ne samo to, podsjećam vas na mišljenje Venecijanske komisije od 11. i 12. marta 2005. godine u kome se od Visokog predstavnika traži da ne djeluje kao nezavisni sud protiv čijih odluka »nema mogućnosti žalbe«. Upravo najnovija odluka Ustavnog suda BiH ukazuje da je Visoki pedstavnik u BiH koristeći Bonska ovlaštenja kršio član 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda koji govori o »pravu na pravni lijek pred nacionalnim vlastima.« Na žalost, ovakve odluke Visokog predstavnika u BiH platiće građani BiH sanirajući posljedice takvih odluka.

Dame i gospodo,
Duboko sam svjestan da ja ne mogu uticati na vašu odluku u vezi sa statusom OHR-a ali ako je vaša procjena da OHR mora produžiti mandat, dozvolite mi da iznesem moje jasne stavove po ovom pitanju:

1/ Produžetak misije OHR-a ne bi trebao trajati duže od šest mjeseci do maksimalno godinu dana.

2/ Ukidanje bonskih ovlaštenja, jer ona šalju veoma lošu poruku o Bosni i Hercegovini.

3/ Kontinuitet sadašnje politike Kancelarije Visokog predstavnika.
Takva politička filozofija je pravo rješenje za našu zemlju. Jedanaest godina poslije sporazuma Dejton-Pariz, Visoki predstavnik za BiH mora svojom mudrošću, strpljenjem i diplomatskim iskustvom poslati jasnu poruku našim političkim liderima da više voli gram domaćeg kompromisa nego tonu bonskih ovlaštenja. Takva politika nas prisiljava da zajednički radimo i tražimo rješenja. Neki to još nisu shvatili, a neki očekuju drugog visokog predstavnika koji bi nametanjem rješenja pokrio njihovu imobilnost i neodgovornost. To je najgore što nam se može dogoditi i ja se takvog rješenja iskreno plašim, i zbog toga vam javno iznosim svoju bojazan koja je u isto vrijeme briga za zemlju.

Želim iskoristiti ovu priliku da par riječi kažem i o aktuelnim dešavanjima u reformi odbrane. Svjesni značajnih obaveza koje Partnerstvo za mir podrazumijeva, Savjet ministara BiH će nastaviti pružati podršku Oružanim snagama BiH da ispune sve potrebne uslove iz njihove nadležnosti. Naš cilj, koji je i jasno zacrtan i u Zakonu o odbrani BiH, je punopravno članstvo u NATO savezu i mi želimo na tome ustrajati. Preostala značajna pitanja iz reforme odbrane, poput vlasništva nad vojnom imovinom, viška osoblja, naoružanja i vojne opreme planiramo uskoro riješiti.

Usko vezano sa članstvo u Partnerstvu za mir i svim drugim evro-atlantskim integracijama je pitanje saradnje sa Međunarodnim tribunalom u Hagu. Taj se zadatak može jedino ispuniti zajedničkim djelovanjem državnih i entitetskih tijela uz podršku međunarodne zajednice. Državna tijela: SIPA, OSA i DGS moraju raditi zajedno sa Policijom Republike Srpske i Policijom FBiH kao i međunarodnim snagama. Samo zajedničkim radom, koordiniranim akcijama, udruživanjem sredstava, izvora i obavještajnih podataka ovaj zadatak može biti ispunjen. Planiram uskoro izvršiti formiranje grupe koja će okupljati navedene institucije i na operativnom nivou raditi na rješavanju ovog pitanja.

Razumijem iskazanu zabrinutost o mogućem uticaju rješenja za Kosovo na bezbjednost i stabilnost BiH. Međutim želim vas još jednom uvjeriti da je ovaj Savjet ministara na čijem sam čelu prvenstveno posvećen reformama unutar Bosne i Hercegovine, i u svom mandatu će se truditi da nas problemi iz regiona zapljuskuju što je moguće manje.

Dozvolite me da vam se na samom kraju zahvalim još jednom na ovoj prilici i da vas zamolim da bez obzira kakvu odluku donesete danas u vezi sa statusom OHR-a i bonskim ovlaštenjima imate u vidu interese građana BiH i njihovu dobrobit.

Hvala na pažnji. (kraj)