Predsjedavajući Zvizdić na obilježavanju Dana sjećanja na Srebrenicu u Londonu

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH dr. Denis Zvizdić prisustvovao je obilježavanju Dana sjećanja na Srebrenicu u organizaciji britanske fondacije „Remembering Srebrenica“ u Londonu. 

Domaćin  ovogodišnje memorijalne komemoracije je bio britanski ministar vanjskih poslova Philip Hammond, a tema je bila „Vrijeme je za akciju“.

Tokom komemoracije istaknut je značaj uključivanja mladih ljudi u procese sjećanja i u prevladavanje mržnje, predrasuda i strahova. Fondacija „Remembering Srebrenica“ je upravo tim ciljevima posvetila sve aktivnosti koje su organizirane u ovoj godini u čast sjećanja na žrtve genocida.

Prisutnima su se obratili predsjednik Fondacije Remembering Srebrenica, dr. Waqar Azmi i britanski ministar vanjskih poslova Philip Hammond.

Tom prilikom ministar Hammond je rekao:

„Moramo osigurati da djelujemo na način da se spriječi da se takvo zlo ponovo dogodi. Moramo ostati čvrsti protiv predrasuda i netolerancije koju šire oni koji žele da nas podijele.

Važno je uhvatiti se u koštac sa zaostavštinom Srebrenice i osigurati da se počinioci smatraju odgovornim, da se pravda postigne za sve žrtve i da se nekažnjenost okonča. Pohvaljujemo rad Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u privođenju nekih od počinilaca pravdi. Ali, razočaravajuće je to što su mnogi slučajevi ostali neriješeni. Pozivamo bosanske vlasti da brzo krenu s odblokiranjem zaostalih slučajeva i da reformiraju sektor pravde.

Pozivam na sve lidere i vlasti u Bosni i Hercegovini da rade u duhu pomirenja, tolerancije i saradnje. Svim žrtvama dugujemo izgradnju prosperitetne i sigurne Bosne i Hercegovine, dugujemo izgubljenim generacijama Srebrenice i naravno, Bosne,  da mladi ljudi u cijeloj zemlji danas imaju pravu nadu u budućnost.“

U obraćanju prisutnima, predsjedavajući Vijeća ministara BiH se zahvalio građanima i Vladi Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske na ogromnoj podršci koju su pružili onima koji su preživjeli genocid i na činjenici da je to jedina država koja je proglasila Dan sjećanja na Srebrenicu.

Govor predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH dr. Denisa Zvizdića objavljen je u cijelosti:

Uvažene ekselencije,

cijenjeni gosti, dragi prijatelji,

 

hvala vam na pozivu i izuzetnoj prilici da govorim o Srebrenici, o toj strašnoj rani na tijelu Bosne i Hercegovine koja ne zarasta, koja i poslije dvadesetjedne godine izaziva neizmjernu tugu, i još uvijek traži odgovor na pitanje: kako je bilo moguće da se u srcu Evrope, i pred očima čitavog civiliziranog svijeta, mogao dopustiti i dogoditi najveći zločin, masakr i genocid poslije Drugog svjetskog rata.

Ali, osim o Srebrenici, govorit ću i o mojoj domovini, Bosni i Hercegovini, prelijepoj zemlji smještenoj u samom srcu Evrope i Balkana.

Govorit ću dakle, o dvije divergentne teme - s jedne strane o boli i nepravdi, s druge strane o nadi, entuzijazmu i stvaralačkoj energiji, dakle, o dvije emotivne krajnosti koje su i u Bosni i Hercegovini, kao i na svakom drugom mjestu u svijetu koje je bilo pogođeno ratnim razaranjima, u stalnoj borbi da postanu dominantan obrazac ponašanja i djelovanja čitavog društva.

Ipak, danas kada obilježavamo 21-u godišnjicu genocida u Srebrenici, mogu kazati da su u Bosni i Hercegovini i ovaj put, kao i mnogo puta ranije, pobijedile namjere i želje Bosanaca i Hercegovaca da nastavimo graditi našu zajedničku budućnost. Takva nada je utemeljena na našem dubokom uvjerenju da je u osnovi svakoga progresa moralni uspon, a svakoga poraza moralni pad, kao i da je tolerancija najveći stepen moći, a osveta prvi znak slabosti.

Ali, isto tako moram kazati da nećemo, a niti možemo zaboraviti Srebrenicu,  jer se vođeni ranijim iskustvom bojimo, ako bi zaboravili genocid u Srebrenici, da bi se sličan zločin i genocid nad bošnjačkim narodom mogao ponoviti.

Srebrenica je bila poraz ljudskosti i civilizacijskih vrijednosti i očigledan izraz licemjerstva moćnih koji su mogli, a nisu zaustavili zločinačko ubijanje nedužnih civila. Zbog toga za nas u Bosni i Hercegovini, Srebrenica ostaje najveći simbol stradanja Bošnjaka, simbol koji će nas uvijek podsjećati na zločin i genocid.

Ko je kriv za Srebrenicu? Dozvolite mi da parafriziram jednu misao predsjednika Alije Izetbegovića: 

„Najkrivlji su ubice i oni koji su naredili ovaj zločin. Ali,  kada se dogodi nešto tako stravično kao što je Srebrenica, tada nema nevinih, svaki čovjek i svaka žena su krivi što je Svijet takav kakav jest i što je moguć Svijet u kojem se Srebrenica može dogoditi.“

Može li se masakr u Srebrenici oprostiti? Da. Ali samo onda kada oni koji su ubili više od 8.000 nevinih žrtava javno priznaju istinu, jer se jedino istinom, priznanjem zločina i prihvatanjem odgovornosti za počinjeni zločin može otvoriti put istinske saradnje i međusobnog razumijevanja.

Jednostavno, istina o genocidu u Srebrenici je condicio sine qua non za dalje procese pomirenja u BiH i u regiji. Jer, majke moraju znati ko je ubio njihove sinove. Poslije tog užasnog zločina više od 5.000 djece je ostalo bez svojih očeva. Djeca moraju znati ko je ubio njihove očeve. Zločinci koji su to uradili  imaju imena. Zločinci, a ne narod iz kojeg dolaze, moraju odgovarati. To je jedina pravda.  

Ali, Srebrenicu nećemo, ne možemo i ne smijemo zaboraviti, jer smo u dugoj historiji Bosne i Hercegovine već bili svjedoci da je zaborav najbolji povod da se zločin ponovi. 

Nažalost, zločin se ponovio svaki put kada je civilizirani svijet rekao: „Nikada više!“, a onda takvo obećanje zaboravio i iznevjerio.

Picasso je 1937. godine naslikao „Guernicu“ kao antiratni simbol i sjećanje na nedužno ubijene civile u nasumičnom bombardovanju malog gradića Guernike. I kazano je da se to više ne smije dogoditi.

A onda je otvoren Buchenwald, pa Mauthausen, pa Aušvic... U kojima su ubijeni milioni nedužnih civila.

I opet je rečeno: NIKADA VIŠE.

I onda se u Srebrenici, kao zaštićenoj zoni Ujedinjenih naroda, dogodio najveći genocid u Evropi poslije II svjetskog rata – zločin koji je zamračio civilizacijske tekovine i izbrisao pojam humanosti. Zašto? Zbog čega su za samo 5 dana ubijena 8.372 nedužna civila u dobi od 12 - 80 godina?

Svake minute je u tih pet najtužnijih dana u historiji Bosne i Hercegovine, u bezumnom pohodu zločinaca, oduziman jedan nedužni ljudski život. Život oca koji je sanjao o lijepoj budućnosti svoje djece i život djece koji bi sada bili 30-godišnjaci i igrali se sa svojom djecom. Gdje je tada, toga strašnog jula 1995. godine, pogriješio civilizirani i dobro obaviješteni svijet?

Zašto Ujedinjeni narodi nisu spriječili genocid i zašto je dopušteno da Srebrenica, umjesto zaštićene zone, postane mjesto najvećeg masakra na tlu Evrope?

Majke Srebrenice i svi humani ljudi još uvijek traže odgovore na ova pitanja, traže istinu, pravdu i kažnjavanje zločinaca, kako bi onda, kada pronađu i ukopaju svoje najmilije mogle, u ispunjenju ovozemaljske pravde, naći malu dozu smiraja.

Evropa je opet kazala da NIKADA VIŠE neće dozvoliti genocid na njenom tlu.

Međunarodni krivični sud za ratne zločine u Den Haggu je u maju 2004. godine, devet godina nakon počinjenih zločina u Srebrenici, ovaj organizirani masakr više od 8.000 ljudi definirao kao genocid.

Evropski parlament je 15. januara 2009. godine usvojio rezoluciju kojom se 11. juli proglašava danom sjećanja na Srebrenicu i danom sjećanja na žrtve genocida u cijeloj Evropskoj uniji.

Svi duboko vjerujemo da će se ovaj put takvo obećanje ispuniti i da se više nikada neće ponoviti okolnosti koje bi moglo proizvesti neku novu Srebrenicu.

 

I mi u Bosni i Hercegovini kažemo da nikada više nećemo dozvoliti da se genocid ponovi na tlu naše domovine. Pozivamo sve kojima mir, suživot i prosperitet predstavljaju habitus ponašanja i političkog i društvenog djelovanja, da im Srebrenica bude trajna opomena i svjedočanstvo šta se dogodi kada zaćute oni koji ne kažu ono što bi trebali jasno i glasno kazati i ponavljati, i kada se, ostajući pasivan, dopusti zlu i barbarizmu da pobijede dobro i civilizaciju.

Srebrenica je naša trajna bol, bol koja traži da se o njoj piše i govori, bol majke koja je ostala sama, bol grada koji je ostao bez svojih stanovnika, bol države čiji su nevini građani mučno ubijeni.   

Zbog toga je potrebno pisati i govoriti o Srebrenici, ali i o svim holokaustima i genocidima XX stoljeća, kako bi svi shvatili uzroke, ciljeve i razmjere počinjenih genocida kao zločina i zla najvećeg ranga. I što je najvažnije, kako bi svako od nas, i svi mi zajedno, radili na njihovoj prevenciji.

Jednostavno, moramo pisati i govoriti o Srebrenici, jer u svakom negiranju ili prikrivanju istine leži klica buduće mržnje i zločina. Bez suočavanja s prošlošću nije moguće graditi budućnost. 

Srebrenica je morala i mora biti prekretnica u odnosu Evrope prema Bosni i Hercegovini, i u odnosu Evrope i svijeta prema raznim secesionističkim težnjama na Balkanu, koji mogu poremetiti naša nastojanja da kreiramo stanje trajnog mira, prosperiteta i stabilnosti. Mi to u BiH istinski želimo, a Evropa i posebno NATO nam to mogu i osigurati.

Poštovani prijatelji,

dozvolite mi da vam sada kažem nešto o mojoj domovini, Bosni i Hercegovini, iako sam potpuno siguran da su vam moji dragi Bosanci i Hercegovci koji žive u vašoj državi kazali sve ono što je važno i pohvalno, i zbog toga ću ja istaknuti samo nekoliko činjenica koje su, u ovome momentu, bitne i aktuelne.

Možda je interesantno je što ću upravo ovdje, poslije Brexita, kazati da je najvažniji cilj vanjske politike Bosne i Hercegovine, članstvo u Evropskoj uniji. Zbog toga smo snažno pokrenuli i dinamizirali sve procese koji znače ubrzano ispunjavanje uvjeta za pristup EU, odnosno za dobivanje kandidatskog statusa.

Samit u Parizu, održan prije 7 dana, je jasno pokazao da države zapadnog Balkana imaju evropsku perspektivu.

Druga bitna stvar su ekonomske reforme koje provodimo u BiH s namjerom da naše komparativne prednosti stavimo u funkciju našeg ekonomskog razvoja.

BiH je vrlo konkurentna zemlja s obzirom na njen geostrateški položaj, prirodne resurse, educiranu radnu snagu, razvijen bankarski sektor i stabilan kurs, mogućnost razvoja poduzetništva kroz mala i srednja poduzeća, razvojne mogućnosti i atraktivne projekte u energetici, transportu, industriji, poljoprivredi i turizmu. 

Mi ostajemo snažno opredijeljeni da sačuvamo i unaprijedimo pozitivne rezultate progresa i rasta koje smo uspjeli dosegnuti prošle godine.

Dakle, uprkos svemu, napredak Bosne i Hercegovine se ne može zaustaviti.

Poštovane ekselencije i dragi prijatelji,

želim na kraju kazati da smo u Bosni i Hercegovini potpuno opredijeljeni da gradimo demokratsko i slobodno društvo, u duhu tolerancije, međusobnog razumijevanja i poštivanja ljudskih prava.

Ogromna većina naših građana želi mir, stabilnost i prosperitet, te sigurnu budućnost za sebe i generacije koje dolaze.

Upravo zbog tih budućih generacija, želim završiti ovaj dio govora citatom fra Petra Anđelovića, pripadnika reda franjevaca koji su prisutni u Bosni od 15. stoljeća, koji je o važnosti koju, u regionalnim i međunarodnim okvirima ima Bosna i Hercegovina kao paradigma suživota i multikulturalnosti, na kraju svoga života rekao:

„Bosna je važna jer je ona oznaka za civilizacijski proces koji se kroz historijske promjene i političke događaje odvijao tokom cijelog jednog milenijuma.

Bosna je uvijek bila mjesto susreta naroda, religija i običaja i po tome je bila neobična, zanimljiva i velika, i kao takvoj njoj nema smrti, jer ako bi nestala Bosna, nestao bi primjer kako bi ljudi mogli živjeti zajedno i nadživjeti sve prijetnje nadolazećih vremena.“

Dragi prijatelji,

želim naglasiti da smo posebno posvećeni saradnji mladih ljudi u regionu zapadnog Balkana, jer smo duboko svjesni i uvjereni da su mladi ljudi nosioci mira, saradnje i prosperiteta.

Prije sedam dana, mi, premijeri šest zemalja zapadnog Balkana, smo potpisali deklaraciju o osnivanju Regionalnog centra za mlade koji će postati jezgro obrazovne, kulturne, sportske i društvene saradnje mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Albanije, Makedonije i Kosova.

Zbog toga je najvažniji zadatak aktuelnih političara u regionu zapadnog Balkana da na bazi istine i pomirenja zatvorimo knjigu prošlosti i omogućimo novim generacijama da na principima ravnopravnosti i međusobnog uvažavanja, otvore knjigu prosperiteta i mirne budućnosti.

Želim se još jednom, na kraju moga govora, najiskrenije zahvaliti prijateljskom narodu Engleske za sve što ste učinili za BiH i za sve naše građane.

Vi ste bili prvi koji ste održali komemoraciju povodom genocida u Srebrenici i prvi koji ste proglasili Dan sjećanja na Srebrenicu.

Vjerujte da vam to Bosna i Hercegovina nikada neće zaboraviti i da ćete u našoj historiji i, što je još važnije u našim srcima, ostati trajno upisani kao naši iskreni prijatelji.

Zbog toga svima onima koji iz Velike Britanije dolaze kao turisti, investitori ili jednostavno naši prijatelji, želim dobrodošlicu u moju domovinu, u Bosnu i Hercegovinu.

Hvala. (kraj)