Obraćanje predsjedavajućeg Vijeća ministara dr. Nikole Špirića na konferenciji o svjetskoj ekonomskoj krizi, New York, 24-26 juni 2009 godine

Gospodine predsjedavajući,

gospodine generalni sekretaru,

Ekselencije,

Dame i gospodo,

 

Dozvolite mi, na početku, da izrazim svoju zahvalnost Vama, gospodine predsjedavajući, što ste sazvali ovaj izuzetno važan sastanak o današnjem opasnom izazovu sa kojim se svi suočavamo. Ujedinjene nacije treba da predstavljaju najznačajniji forum za rješavanje svih globalnih problema, naročito onih koji imaju takav uticaj na svjetska pitanja. Ne postoji bolje mjesto na kojem bi sve zemlje, male i velike, razvijene i u razvoju, bogate i siromašne, mogle rješavati svoje bojazni, razmjenjivati najbolje prakse i pouke i iznalaziti najbolja rješenja.

 

Svjetska ekonomija 21. vijeka razlikuje se od one koju smo imali prije svega nekoliko decenija. Brzina kojom se dešavaju promjene raste eksponencijalno, mnoga dešavanja imaju gotovo trenutan uticaj na naše ekonomije, mnogi igrači na tržištu (države, preduzeća, čak i pojedinci) posjeduju ogromne rezerve koje mogu diktirati vrijednost različitih valuta, roba, hartija od vrijednosti, akcija, itd. Isto tako, nikada nije bilo više mogućnosti za spekulacije i ostvarivanje profita koje mogu dovesti do ozbiljnog pada čak i najmoćnijih ekonomija u svijetu. Nebrojeno mnogo veza, transakcija, trgovinskih opcija, novih korelacija između investitora i tržišta čine gotovo nemogućim da postojeći regulatorni mehanizmi uđu u trag svim nepravilnostima. Novoj ekonomiji su potrebni novi mehanizmi, novi propisi i mnogo veća transparentnost. Svima, a naročito najugroženijima, kao što su siromašne zemlje i zemlje u razvoju, potrebne su predvidljivije okolnosti i stabilniji uslovi da bi se omogućio rast, razvoj i prosperitet.

 

Ne postoji veći izazov po globalni mir i stabilnosti kao što je trenutna finansijska i ekonomska kriza, i ako propustimo priliku da se ovim pitanjem pozabavimo urgentno i odlučno, mogla bi imati nesagledive posljedice. Bez brzog djelovanja, samo je pitanje vremena kada će se ova kriza pretvoriti u socijalnu i političku. Današnji svijet je u toj mjeri međusobno povezan i zavisan da veliki pad u jednom dijelu svijeta, naročito u razvijenim zemljama, može izazvati ekonomsko topljenje i kolaps čak i u najudaljenijim krajevima svijeta, i to za svega nekoliko dana. Kriza, o kojoj danas razgovaramo, proširila se toliko brzo i pogodila cjelokupan svijet na način koji bi se, prije nekoliko decenija, smatrao nezamislivim.

 

Nema potrebe reći da su svjetski ekonomski problemi neodvojivi od političkih razmirica, sukoba, revolucija, ratova. Teško je naći ijedan moderan sukob koji nema ekonomsku osnovu, barem u nekom dijelu.

 

Nama nije potrebno ishitreno rješenje, mjere koje bi krizu riješile samo površinski u kratkoročnom periodu, gdje bi osnovni uzroci, doslovno rečeno, ostali netaknuti. Takav pristup bi nas doveo do nove, čak i gore krize, i to veoma brzo. Potrebna nam je sveobuhvatna analiza kako bismo dijagnostikovali uzroke neravnoteža koje su pokrenule krizu, i konačno, kako bismo došli do mehanizama koji su dovoljno efektivni da bi se uspostavio sistem ranog upozoravanja, na osnovu kojeg će svijet reagovati žustro i adekvatno, kao i odgovarajućeg instrumenta kojim bi se moglo adekvatno intervenisati na tržištu. Moramo preduzeti sve moguće mjere da bismo spriječili da pohlepa i neodgovorne politike gurnu veliki broj ljudi u siromaštvo.

 

Nadalje, želio bih da naglasim da protekcionizam nije odgovor. Time bi se samo pogoršala ekonomska situacija globalno, i ostvario negativan uticaj na međunarodne odnose uopšte.

 

Mnoge zemlje, čak i one koje primjenjuju najkonzervativnije i najopreznije ekonomske politike ne mogu ni na na koji način, spriječiti pad svojih ekonomija. Globalna kriza se ne može riješiti na nivou jedne države, za nju je potrebno globalno rješenje. Godinama slušamo, na različitim forumima, da najmanje razvijene zemlje i zemlje u razvoju treba da ostvare dobru vladavinu, kao glavni preduslov uspjeha, kod svoje kuće. S tim se se slažem. Međutim, treba imati u vidu da većina tih zemalja bez dobre vladavine najviše štete svom vlastitom narodu i imaju veoma ograničen uticaj na druge. A kada se duboka kriza i ekonomske neravnoteže jave u najmoćnijim zemljama i tako dovedu do ekstremne volatilnosti svjetskog tržišta (iznenadno topljenje ili ogromna aprecijacija ključnih stranih valuta, roba, itd.), takva dešavanja imaju ogroman uticaj na sve druge zemlja. Zbog toga najjače svjetske ekonomije moraju pokazati posebnu odgovornost pred svijetom.

 

Bosna i Hercegovina je mala zemlja sa ekonomijom u tranziciji. U poratnom periodu, ostvarili smo stabilan i znatan rast BDP-a. Naš bankarski sistem još uvijek nije apsorbovao toksičnu aktivu, naš spoljni dug je relativno nizak. S druge strane, globalna kriza je doprinijela padu izvoza i porastu stope nezaposlenosti. Pored toga, pad priliva doznaka od naše dijaspore i manje direktne strane investicije dodatno će uticati na naše ekonomsko ostvarenje u 2009. godini. Bez globalnog oporavka, veoma je teško ili nemoguće unaprijediti ove ekonomske pokazatelje.

 

Zato koristim ovu priliku da iskažem svoju zabrinutost zbog odsustva regionalne, evropske i globalne dimenzije u rješavanju ovog pitanja, jer sam gоtоvо sigurаn dа Bоsnа i Hеrcеgоvinа, kao ni bilo koja druga država pojedinačno, sаmа nеćе mоći оdgоvоriti izаzоvimа kоје sа sоbоm nоsi еkоnоmskа krizа. Iz tog rаzlоgа sаm pоkrеnuо iniciјаtivu prеmа Sеkrеtаriјаtu Rеgiоnаlnоg Cеntrа zа sаrаdnju, koji je smješten u Sarajevu, zа fоrmirаnjе Invеsticiоnе bаnkе Јugоistоčnе Еvrоpе. Imајući u vidu екоnоmsке izаzоvе sа којim sе suоčаvајu zеmljе оvоg rеgiоnа, као i nајаvu оprеdјеljеnjа Еvrоpsке коmisiје dа ćе u nоvој strаtеgiјi zа zеmljе Јugоistоčnе Еvrоpе екоnоmsкi rаzvој i rеgiоnаlnа sаrаdnjа кrоz zајеdničке prојекtе biti priоritеti, smatrao sam dа је sаdа prаvо vriјеmе zа оvакvu Iniciјаtivu.

 

2000. godine, na Milenijumskom samitu, preuzeli smo čvrste i plemenite obaveze: suzbijanje i prepolovljavanje siromaštva, bolesti kao što su HIV/SIDA, tuberkuloza, malarija; smanjenje smrtnosti majki i djece ispod pet godina; izrada i realizacija strategija kojim se mladim ljudima daje mogućnost da nađu produktivan posao; zaštita naše zajedničke prirodne sredine; zadovoljavanje posebnih potreba Afrike, itd. Novi milenijum je nastupio sa velikim očekivanjima i nadom. Na žalost, svega nekoliko godina nakon Samita, svijet se suočava sa nastalom krizom energenata i hrane i, konačno, najozbiljnijim topljenjem globalne ekonomije koja je viđena od Velike depresije.

 

Ekonomski pad će uzeti svoj danak. Prije nešto više od godinu dana, kada smo govorili o napretku ostvarenom u postizanju milenijumskih razvojnih ciljeva, mnoge zemlje, naročito zemlje podsaharske Afrike, su zaostajale. U to vrijeme, globalna ekonomija je i dalje rasla više od 4% na godišnjem nivou. Danas, prvi put nakon Drugog svjetskog rata, ekonomija se steže. Kolaps cijena roba i spoljne trgovine pogađa najsiromašnije i najugroženije zemlje, gurajući ih u dalje siromaštvo i potirući većinu ostvarenog napretka. Nema potrebe reći da bi, bez trenutnog, odlučnog djelovanja, iscrpne analize korijena krize i nastalih mjera, napredak koji je ostvaren proteklih godina mogao biti ozbiljno ugrožen.

Transparentnost u međunarodnim i domaćim finansijskim institucijama, uz nove politike prilogađene tako da na bolji način služe i pomažu najmanje razvijenim zemljama i zemljama u razvoju, od presudnog je značaja. Potrebna je upravo onakva transparentnost kakvu je međunarodna zajednica tražila i zagovarala u mojoj zemlji tokom procesa poslijeratne izgradnje naše ekonomije. Moraju se stvoriti novi mehanizmi i bitno nadograditi spremnost globalnih institucija i fondova na promptno i efektivno intervenišu. Potrebno je da organizujemo više analitičkih konferencija i sastanaka na visokom i ekspertskom nivou u predstojećim mjesecima i godinama kako bismo ocijenili ostvareni napredak i preostale prepreke. Moramo nastaviti da slušamo jedni druge, da izražavamo naše vlastite i globalne bojazni, da učimo jedni od drugih.

 

Zahvaljujem se, gospodine predsjedavajući.(kraj)