Obraćanje predsjedatelja VM Nikole Špirića parlamentarcima BiH

Govori ( 13.11.2007 )
Obraćanje predsjedatelja VM Nikole Špirića parlamentarcima BiH
Predsjedatelj Vijeća ministara Bosne i Hercegovine dr. Nikola Špirić obratio se u Sarajevu, zastupnicima i izaslanicima na zajedničkoj sjednici Zastupničkog i Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. „Na samom početku ove godine, točnije 11. siječnja, na ovom istom mjestu i uz puno emocija i entuzijazma održao sam vam svoj programski govor u kojemu sam akcenat stavio na sve stanovnike Bosne i Hercegovine koji su zaslužili predah u nizu neuspješnih godina i koji su iznad svega zaslužili da žive bolje i srećnije. Tada sam vjerovao, a i danas naravno vjerujem, da samo okupljanje oko zajedničkih interesa, kao i stalni dijalog zasnovan na potpunom poštivanju drugih, naročito onih koji drugačije misle, može izdići ovaj svijet u visine za koje do juče nismo bili dovoljno zreli“, stoji, između ostalog, u izlaganju predsjedatelja koje je objavljeno u cjelosti.

Gospodo predsjedavajući, dame i gospodo, uvaženi poslanici,

Na samom početku ove godine, tačnije 11. januara, na ovom istom mjestu i uz puno emocija i entuzijazma održao sam vam svoj programski govor u kome sam akcenat stavio na sve stanovnike Bosne i Hercegovine koji su zaslužili predah u nizu neuspješnih godina i koji su iznad svega zaslužili da žive bolje i srećnije. Tada sam vjerovao, a i danas naravno vjerujem, da samo okupljanje oko zajedničkih interesa, kao i stalni dijalog zasnovan na potpunom poštovanju drugih, naročito onih koji drukčije misle, može izdići ovaj svijet u visine za koje do juče nismo bili dovoljno zreli.

Nijednu riječ koju sam tada izrekao nisam porekao. U sve ideale u koje sam tada vjerovao vjerujem i danas. Nemoguće će biti dokazati da sam neke od njih iznevjerio. Moja djelatnost i poruke koje sam stalno slao najbolji su dokaz i svjedok moje političke filozofije koja je sva protkana dijalogom i kompromisom kao vrijednostima koje je najvažnije posjedovati u Bosni i Hercegovini.

Pa ipak, Bosna i Hercegovina je ponovo posrnula i ušla u jedan od stalnih slijepih puteva u svom sudbinskom labirintu.

Drage kolege poslanici, deset mjeseci poslije prvog izlaganja u svojstvu predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH i danas mi je velika čast što sam danas ovdje sa vama i što mi je pružena prilika da vas informišem o radu Savjeta ministara BiH u prethodnih deset mjeseci.

Obraćam vam se u teškim trenucima za našu zemlju i želim da sa vama podijelim moje viđenje trenutne političke situacije kao i razloge njenog opasnog zaoštravanja koje prijeti da se još više produbi.

Dozvolićete mi da na samom početku konstatujem da je u ovako uzburkanoj političkoj situaciji rad Savjeta ministara BiH bio značajno otežan. Jedino što sam ja mogao učiniti u takvoj situaciji bilo je da pokušam da ne dolijevam ulje na vatru i da Savjet ministara, koliko je to bilo moguće, izvučem iz šizofrene realnosti.

Iako su se mnogi trudili da ovaj Savjet ministara okarakterišu kao Savjet blokada, od 9. februara do danas održali smo 26 sjednica na kojima je, ovo želim posebno da naglasim, utvrđeno 38 nacrta i prijedloga zakona.
Ovo naglašavam zbog očigledne negativne kampanje protiv Savjeta ministara BiH. O njoj najbolje govori podatak da se u javnosti stalno spekuliše sa podatkom da je Savjet ministara do sada utvrdio samo par nacrta i prijedloga zakona.

Osim ovog,
donijeli smo i potvrdili 20 pravilnika;
usvojili smo 47 prijedloga odluka o ratifikaciji međunarodnih ugovora;
usvojili smo 75 prijedloga i nacrta osnova za vođenje pregovora i zaključivanje ugovora;
utvrdili 11 prijedloga za određivanje potpisnika ugovora;
utvrdili 9 prijedloga sporazuma,
prihvatili 7 inicijativa za vođenje pregovora u svrhu zaključivanja sporazuma;
donijeli 113 odluka;
preduzeli niz aktivnosti u odnosu na Parlamentarnu skupštinu;
usvojili 34 rješenja o imenovanjima i razrješenjima;
usvojili 75 informacija;
usvojili 70 izvještaja;
usvojili 18 programa rada;
donijeli 4 rješenja,
dali 12 saglasnosti;
usvojili 2 strategije, itd.

Kao posebno važno, želio bih naglasiti sljedeće:
reformu javne uprave smo pokrenuli sa mrtve tačke,
nadomak smo rješenja pitanja vojne imovine,
održali smo makroekonomsku stabilnost i projektovanu stopu rasta,
potpisali Sporazum o olakšanju viznog režima sa Evropskom Unijom
obezbijedili da Sarajevo bude sjedište Savjeta za regionalnu saradnju,
obezbijedili članstvo BiH u Savjetu za zaštitu ljudskih prava pri UN-u,
potpisali Sporazum sa nevladinim sektorom i na taj način intenzivirali učešće civilnog sektora u javnom životu,
vratili vazdušni prostor Bosne i Hercegovine pod punu kontrolu organa civilne avijacije BiH,
obezbijedili donošenje Sporazuma o socijalnom osiguranju sa Republikom Slovenijom,
donijeli odluke o sjedištima Agencije za poštanski promet BiH, Direkcije za civilnu avijaciju i kontrolu leta. Podsjetiću vas da se u protekle četiri godine te iste odluke o sjedištima tako važnih agencija nisu mogle donijeti.
Zatim,
utvrdili smo prijedlog Zakona o srednjem stručnom obrazovanju i obuci;
nacrt Zakona o sportu;
prijedlog Zakona o poljoprivredi, prehrambenom i ruralnom razvoju;
prijedlog zakona o vinu, rakiji i drugim proizvodima od grožđa i vina,
odluku o ratifikaciji CEFTE.

I tako dalje, i tako dalje.

Svjestan sam, dame i gospodo, da se uvijek može i treba uraditi više, ali ja ne mogu da ne sakrijem svoje ograničeno zadovoljstvo što sam u najtežim uslovima izvukao maksimum.

Pitam se ipak zašto stalno posrćemo i da li ima nade za bolje sutra Bosne i Hercegovine. Bio sam, i još uvijek jesam, ubijeđen da ima.

Ali je na nama samima, dame i gospodo, da se izborimo za naše bolje sutra.

Upravo iz tog razloga sam već mjesecima ukazivao gdje je problem i pozivao sve relevantne faktore da razgovaraju jer je prijeki lijek za našu zemlju dijalog, ali ne bilateralni dijalog između predstavnika međunarodne zajednice i političkih lidera, već naš unutrašnji dijalog između izabranih predstavnika vlasti.

Podsjetiću vas da sam upravo ja u svim obraćanjima međunarodnoj zajednici stalno govorio: “ne razgovarajte umjesto nas nego nas tjerajte ra razgovaramo, ne radite umjesto nas nego nas tjerajte da radimo“.

Plašim se da nije proizveden međusobni dijalog između predstavnika različitih naroda unutar Bosne i Hercegovine o budućnosti zemlje jer da jeste mi bismo se već odavno uhvatili u koštac sa izazovima koji stoje pred nama.

Ja sam još u februaru na zasijedanju PIK-a ukazao na hronični problem koji rastače Bosnu i Hercegovinu. Radi se o pretjeranoj zavisnosti domaćih političara od međunarodne zajednice. Upozorio sam da bonska ovlaštenja visokog predstavnika nisu saveznici dijaloga praćenog kompromisom, jedine stvari koja nam je ostala i koju moramo njegovati.

Takođe sam upozorio da domaći lideri neće biti motivisani za bilo koju vrstu razgovora a još manje kompromisa ukoliko znaju da će međunarodna zajednica donositi odluke umjesto njih. Nažalost, izgleda da sam bio u pravu.

Ja sam učinio sve što sam mogao u posljednih deset mjeseci, pozivao na dijalog kojeg nije bilo, molio za toleranciju koje nije bilo, apelovao na razum kojeg nije bilo. I šta sam dobio sa uzvrat? Što sam ja više molio za dijalog i ustavno djelovanje, to sam više bio zaobilažen od strane međunarodne zajednice.

I onda kao vrhunac dolazi odluka Visokog predstavnika od 19. oktobra 2007. godine kojom se na jedan čudan način mijenja Zakon o Savjetu ministara i u isto vrijeme tvrdi da se skoro radi o revolucionarnim promjenama.

Ja sam pažljivo više puta pročitao i analizirao pomenutu Odluku i želim da svečano poručim da će sigurno bilo kada biti nemoguće dati racionalno objašnjenje zašto bi ta odluka mogla biti važna i spasonosna za Bosnu i Hercegovinu. U tome je suština problema. Odluka ništa ne rješava, nikome ne pomaže, ona samo uzbuđuje duhove i prijeti da izbriše sav moj dosadašnji rad.

Podsjetiću vas dame i gospodo da je Visoki predstavnik donio odluku o izmjenama zakona o Savjetu ministara dok sam ja boravio u Vašingtonu na godišnjim sastancima Svjetske banke i MMF-a. Visoki predstavnik je donio odluku koja se direktno tiče organa kojim ja predsjedavam a da prethodno nije našao za shodno da se konsultuje sa predsjedavajućim.

Znam da je Visoki predstavnik u sredstvima javnog informisanja rekao da su Bonska ovlaštenja samo njegova, vjerovatno implicirajući da se prije korištenja istih i ne mora konsultovati sa domaćim nosiocima vlasti, ali ako je u pozadini dobra namjera i briga za boljim funkcionisanjem organa BiH, a ja želim da vjerujem da jeste, zar nije bilo logično da bar pita predsjedavajućeg šta on misli kako bi se funkcionisanje moglo osnažiti.

Ja ovo doživljavam kao potpuno nepoštivanje države i funkcije koju obavljam, a vi? I to nije sve, dame i gospodo, nakon objavljivanja sporne Odluke uslijedio je niz sastanaka sa jednom jedinom temom: Zakon o Savjetu ministara a ja sam za te sastanke čuo iz sredstava javnog informisanja.

Dame i gospodo, mislite li da bi se tako nešto moglo desiti u bilo kojoj evropskoj državi? Postavljam pitanje da li je Bosna i Hercegovina i dalje mini laboratorija za razne projekte međunarodne zajednice?

Razmislite malo o tome, dame i gospodo; razmislite ne zbog mene i i ne zbog vas već zbog napaćenih građana Bosne i Hercegovine koji sigurno zaslužuju mnogo više od onog što trenutno imaju.

Apelujem na vas da u ovom momentu isključite lične ili stranačke osjećaje i da pokušate iskreno odgovoriti na sljedeće pitanje: Da li zaista mislite da se odluka koja proizvede tako snažnu reakciju u pola države može smatrati dobrom odlukom.

Pri tom naravno nemojte zanemariti činjenicu da je BiH zemlja tri konstitutivna naroda i dva entiteta, da su njeni narodi, zbog tragičnih iskustava iz još tragičnije prošlosti, veoma osjetljivi i na samu mogućnost preglasavanja.

Zar nije alarmantna situacija u kojoj dvanaest godina nakon Dejtona, podrška potrebna Visokom predstavniku a nije predsjedavajućem.

Očekivao sam ćemo dvanaest godina poslije Dejtona bar pokušati dati odgovore i ocijeniti rezultate i domete, po ocjeni mnogih, uspješnih reformi.

Danas upravo slušamo ocjene bitnih faktora međunarodne zajednice da imamo „tri predsjednika, tri policije, tri armije“.

Mišljenje je da građani ne osjećaju efekte bezbjedonosnih reformi, pravosuđa i tužilaštva posebno.
Kako je moguće govoriti o uspješnoj reformi pravosuđa i tužilaštva ako u njih ne vjeruju ni Majke Srebrenice, ni porodice nestalih i zarobljenih, pa čak ni vlasti jednog entiteta u cjelini?

Kako pojasniti da formalno jačanje zajedničkih institucija dovodi do sve veće podjele unutar naše zemlje?

Kako objasniti da nezadovoljstvo ili zadovoljstvo sa situacijom u zemlji mogu slobodno izraziti predstavnici međunarodne zajednice uz horsku podrške neizgrađene politike u BiH, a kad ja, kao predsjedavajući izrazim istu dozu zabrinutosti onda se govori o neodgovornosti, o lošoj procjeni ili pak procjeni u kojoj učestvuju Beograd, Moskva, Amerika ili Bog zna ko.

Primjera radi, kriza u BiH traje od 19. oktobra a ja, kao predsjedavajući Savjeta ministara, nisam dobio još nijednu informaciju od bilo koje službe ili agencije unutar Savjeta ministara o trenutnom stanju u zemlju, o procjeni kuda ide ova zemlja, koje su potencijalne opasnosti na tom putu.

Plašim se da su te informacije umjesto meni otišle na adresu pojedinih ambasada, što me opet navodi na sljedeće pitanje:
Kome su odgovorni nadležni iz tih agencija?
Kome oni podnose izvještaje?
Mislite li da je to put uspjeha BiH?
A od tih istih agencija sam prirodno očekivao odgovore na neka pitanja, kao na primjer : Kako to da neke zemlje upravo ovih dana u našu zemlju vraćaju strane državljane sa BiH pasošima (mudžahedine) kojih po ocjeni naših službi nije bilo u našoj zemlji.

To samo govori da naša zemlja i dalje plaća cijenu velike doze unutrašnje neiskrenosti a ja se plašim manifestacionog jedinstva međunarodne zajednice na putu njenog gordog posrtanja.


Dame i gospodo,
Nikada nisam sporio teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, stalno sam upozoravao da problem Kosova ne smije zapljuskivati BiH i da moramo učiniti sve da se to ne desi.

Plašim se da su oni koji govore da BiH ne smije biti poligon za Kosovo, upravo donijeli odluku kojom šalju takvu poruku.

Pitam se, uvaženi poslanici, šta znače špekulacije po sredstvima javnog informisanja da se želi unitarizacija BiH kao preventiva za status Kosova. Pitam se, uvaženi poslanici, da li su ovo samo špekulacije?

Zato sam ja i zabrinut za budućnost BiH, zabrinut sam jer mi se čini da je BiH poligon za neke projekte izvan nje, da služi za globalnu kupovinu vremena.

A izlaza ima ali je na nama da ga prepoznamo. Na nama je da preuzmemo punu odgovornost jer pitam ja vas kakva je uloga Savjeta ministara ako se u izvještaju Evropske komisije kaže, citiram „u dosta slučajeva, Savjet ministara je zaobilažen tokom pregovora u vezi reformi, iako je logično za očekivati da vlada bude odgovorna za takva pitanja“. Završen citat.

Uvaženi poslanici,
Molim vas da dobro razmislite o trenutnoj situaciji u BiH i da pokušate dati odgovor na par pitanja.

Kuda ide BiH?

Razmislite dobro o tome.

Apelujem na vas da učinimo sve što možemo da ovu zemlju vratimo na pravi put. Apelujem na vas da prestanemo sa otrcanim klišeima da u BiH postoje samo dvije strane, dobra i loša.

Mislim da, nažalost, najnovija dešavanja u Mostaru pokazuju da je kriza u BiH mnogo dublja nego što određeni žele da prihvate, da se ovdje ne radi o vještačkoj već suštinskoj krizi.

Apelujem da procese konačno preuzmemo u svoje ruke i da pokažemo da nijedan stranac, bez obzira koliko dobronamjeran bio, ne može za ovu zemlju brinuti više od nas samih.

Dame i gospodo,

Postoji, u to sam snažno ubijeđen, izlaz iz krize. Ja sam zato, kao odgovoran čovjek i podnio ostavku. Ja ostavku nisam podnio da bi se raspravljalo o ostavci već da bi se raspravljalo o razlozima moje ostavke. Vjerovao sam da će moja ostavka kao i izvještaj Evropske komisije o napretku BiH biti dovoljan razlog da ključni faktori u ovoj zemlji sjednu i potraže izlaz. Nažalost, izgleda da oni to ne mogu ili ne žele. Ja vas zato pozivam da ih svojim zaključcima obavežete da to učine.(kraj)