Obraćanje Predsjedatelja Vijeća ministara BiH Adnana Terzića

Govori ( 15.12.2004 )
Obraćanje Predsjedatelja Vijeća ministara BiH Adnana Terzića
PROMIDŽBA ISTRAŽIVANJA I IZVJEŠĆA O KONKURENTNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE 2004-2005 -- AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE & CENTAR ZA MENANDŽMENT I INFORMACIONE TEHNOLOGIJE (Govor objavljen u cjelosti)

Dozvolite mi da se najprije zahvalim na pozivu da vam se danas obratim u povodu istraživanja i izvještaja o konkurentnosti Bosne i Hercegovine za 2004.g.

Ovo je, također, prilika da se zahvalim grupi naučnih radnika iz Bosne i Hercegovine, okupljenih u Akademiji nauka i umjetnosti BiH i oko MIT centra Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, koji već od 2000.g. rade izvještaje o konkurentnosti BiH. Zahvaljujući njihovom radu, BiH je od ove godine uvrštena u Izvještaj o globalnoj konkuretnosti kojeg svake godine objavljuje Svjetski ekonomski forum.

Želim napomenuti da je rad na izvještajima o konkurentnosti bio od velike koristi timovima koji su radili na pripremi Srednjoročne razvojne strategije BiH u čemu su mnogi od vas i lično učestvovali. Budite uvjereni da će podaci iz najnovijeg izvještaja biti razmatrani od strane novoformirane Jedinice za koordiniranje ekonomsmkih istraživanja (EPPU), koja djeluje pri mom uredu, te shodno tome u formi prijedloga mjera biti prezentirani vladama u BiH.

Rangovi konkurentnosti u Izvještaju o globalnoj konkurentnosti za ovu godinu pokazuju da BiH zauzima 81. od 104. mjesta po indeksu potencijala za rast, a 85. mjesto po indeksu poslovne konkurentnosti. Upoređujući rang konkurentnosti BiH po ovim indeksima sa indeksima drugih zemljama u regionu, može se primjetiti da neke zemlje, koje nisu prošle kroz ratna stradanja kao BiH, zauzimaju i lošije mjesto. Međutim, svima nam je jasno da moramo ubrzati implementaciju niza reformi kojima ćemo daleko više unaprijediti našu konkurentnost.

Podaci Izvještaja o globalnoj konkurentnosti upućuju na potrebu da, pored realiziranja politika za unapređenje konkurentnosti zemlje, trebamo igrati aktivnu ulogu kako bi suradnjom na regionalnom planu Jugoistočne Evrope učinili cijeli region konkuretnim dijelom Evrope, što će dodatno unpaprijediti našu konkurentnost. Ja sam ovo pitanje potencirao na nedavno održanom skupu Svjetskog ekonomskog foruma u Cavtatu gdje smo razgovarali o konkurentnosti regiona. Želim i ovom prilikom istaći najvažnije akcente iz mog obraćanja.

Kao prvo moramo dosljedno liberalizirati trgovinu u regiji. Pozitivno je da smo do sada uspjeli potpisati većinu bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini. Međutim, iskrenom analizom možemo utvrditi da oni još uvijek ne daju prave rezultate. Naime, većina naše trgovinske razmjene ipak se obavlja sa zemljama van regiona, mada je uočljiv rast trgovinske razmjene u okviru zemalja bivše Jugoslavije.

Pod okriljem Pakta stabilnosti nedavno je urađena studija koja jasno ukazuje na postojanje još uvijek velikog broja vancarinskih barijera za trgovinu u regionu. Mi smo na Vijeću ministara već pokrenuli inicijative za otvaranje razgovara sa našim partnerima na ovu temu, a želja nam je da umjesto velikog broj bilateralnih zaključimo regionalni sporazum o slobodnoj trgovini, čime bismo cijeli region učinili atraktivnijim za strana ulaganja.

Dovoljno je osvrnuti se na primjer zemalja Centralne Evrope i Baltika, koje su prije petnaestak godina bile na skoro istom stepenu razvoja kao zemlje Jugoistočne Evrope. Ove zemlje su u mnogim segmentima svojim zajedničkim aktivnostima unaprijedile pojedinačnu konkurentnost i ubrzali integraciju u EU. Tako npr. zemlje Centralne Evrope i Baltika su u periodu 1990.–2003.g. privukle $125 milijardi na ime stranih investicija, ili oko četiri puta više nego zemlje iz našeg regiona.

Prema podacima EBRD izvoz ovih zemalja, mjereno u odnosu na GDP, skoro je duplo veći nego izvoz zemalja iz naše regije, prosjek deficita tekućeg računa zemlja Jugoistočne Evrope od oko 10% od GDP duplo je veći nego recimo prosjek deficita tekućeg računa zemalja Centralne Evrope i Baltika. Sve ove zemlje već se nalaze u EU.

Osim dalje liberalizacije trgovine, područja na kojima trebamo intenzivirati saradnju, a koja će pozitivno uticati na unapređenje naše pojedinačne konkuretnosti, su: očuvanje stabilosti u regiji, borba protiv ilegalne imigracije, korupcije i organizovanog kriminala, a posebno razvoj regionalne infrastrukture.

U nedavno objavljenoj studiji Evropske komisije (REBIS) o stanju transportnog sektora u Jugoistočnoj Evropi navedeno je da je na oko 70% putne mreže potrebno izvršiti ozbiljne popravke, a da je samo oko 10% željezničke infrastrukture u zadovoljavajućem stanju. Većina carinskih prelaza nije adekvatno opremljena i predstavlja smetnju za brži protok roba i ljudi. Realizacija već definiranih regionalnih projekata u oblasti infrastrukture, po uzoru na aktivnosti koje se odvijaju u vezi uspostave regionalnog tržišta enerije, svakako će voditi unapređenju konkuretnosti regije i svih njenih zemalja.

Izvještaj o globalnoj konkurentnosti cijenim kao važan dokument za sve vlade u BiH. On će biti svrstan u grupu dokumenata koji će uticati na buduće ekonomske politike u zemlji. Međutim, cijenim da je, bar kada je u pitanju BiH, ubuduće potrebno obuhvatiti više elemenata radi davanja preciznijih ocjena o konkuretnosti naše zemlje.

Tako npr. neki od zaključaka iz izvještaja nisu u skladu sa analizama i ocjenama drugih, također uticajnih međunarodnih institucija, koje direktno ili indirektno daju ocjenu o konkuretnosti zemalja.

Podsjetit ću da je EBRD u svom pretposljednjem tranzicijskom izvještaju rangirao BiH na prvo mjesto po uspješnosti u realizaciji tranzicijskih reformi koje su u uskoj vezi sa unapređenjem konkuretnosti. Nadam se da nam je svima poznata analiza dr. Fikreta Čauševića koja pokazuje da je BiH u periodu od 1998. do 2003. g. od svih zemalja u tranziciji ostvarila najveći rast GDP mjereno po paritetu kupovne moći. Globalni izvještaj UNDP-a o humanom razvoju za 2003. i 2004. g. rangirao je BiH na 66 mjesto od ukupno 202 zemlje koje su uvršetene u taj izvještaj.

Uvjeren sam da nedostatak adekvatne statistike, ne samo u BiH nego i u većini zemalja u regiji, još uvijek onemogućava istraživače da daju precizniju ocjenu stanja, te da je to segment koji zahtijeva hitna unapređenja.

Tako npr. mi još uvijek koristimo procjene MMF-a u vezi sa deficitom tekućeg računa koji je jedan od najvažnijih indikatora za mjerenje konkurentnosti zemlje, a koji je prema njima u BiH na nivou od 18% od GDP. Međutim, ovaj podatak nije uključio sivu ekonomiju, za koju se svi u zemlji i van nje slažemo da čini oko 36% našeg GDP. Ukoliko bi se u GDP uključila siva ekonomija, kao što je urađeno u više nerazvijenih i razvijenih zemalja, podatak o deficitu tekućeg računu bio bi drugačiji, kao i rangiranje konkurentnosti BiH.

Cijenim da smo u prethodnom periodu postigli značajne rezultate koji će doprinjeti unapređenju konkurentnosti BiH. Tako npr. broj dana za registraciju preduzeća smanjili smo sa 120 dana u 2000. na oko 48 dana u 2003.g, a do 2006.g. ćemo ovaj broj dana smanjiti na 10. Kao rezultat provođenja reforme pravosuđa također smo značajno smanjili broj dana potrebnih za rješavanje privrednih sporova.

Međutim, veliki problemi su i dalje u sferi visokih troškova za pokretanje biznisa, te nizak nivo korištenja novih tehnologija, što možemo vidjeti iz ovog grafikona koji pokazuje da smo na repu zemalja u regiji i šire po penetraciji interneta.

U narednom periodu morat ćemo se fokusirati na reforme koje će uticati da domaće kompanije unapređuju svoju konkurentnost. Činjenica je da rast prosječne plate u prethodnom periodu nije bio rezultat rasta produktivnosti, nego velikog učešća radne snage u javnom sektoru, i neadekvatnog sistema kolektivnog ugovaranja plata.
Ono na što ovom prilikom želim posebno skrenuti pažnju jeste siva ekonomija koja predstavlja sve veću prepreku za privlačenje stranih investicija, kao i rastu domaćeg privatnog sektora. Izdvojio bih ovaj problem kao trenutno jedan od najvećih za unapređenje konkurentnosti zemlje.

Mjerenjem indikatora koje smo zacrtali u Srednjoročnoj razvojnoj strategiji BiH ustanovili smo da imamo trend rasta sive ekonomije na štetu razvoja legalnog dijela ekonomije. Tako npr. stope ekonomskog rasta veće su od stopa rasta javnih prihoda. Sa druge strane oficijelna nezaposlenost koju mjre zavodi za zapošljavanje raste, dok mjerenja ukupne nezaposlenosti uključujući sivu ekonomiju nedvojbeno pokazuju trend pada nezaposlenosti.

Udio sive ekonomije u BiH od oko 36% GDP jedan je od najviših u regiji i šire. Mjerenja nekih savremenijih indikatora koja ukazuju na približno stvarnu kupovnu moć stanovništva također potvrđuju ove teze. Tako npr. na 100 stanovnika imamo više mobitel priključaka nego Poljska koja ima tri puta veći GDP per capita nego BiH. Podaci o broju automobila na 1000 stanovnika su veoma slični: skoro svaki drugi stanovnik u F BiH ima automobil.

Veličina sive ekonomije sve negativniie utiče na razvoj poduzetništva. Prema podacima Evropske banke za obnovu i razvoj nalazimo se na dnu ljestivice zemalja po broju privrednih subjekata na 1000 stanovnika, što je jedna od najsumornijih slika naše konkurentnosti.

Upravo iz ovih razloga Vijeće ministara BiH, zajedno sa entitetskim vladam nastoji ubrzati proces uvođenja PDV koji je jedan od najefikasnijih instrumenata za smanjenje sive ekonomije. Mi smo ubjeđeni da će PDV sa jedinstvenom stopom od 17%, koja je uzgred rečeno jedna od najnižih u Evropi, značajno unaprijediti konkurentnost zemlje i njenu privlačnost za strana ulaganja, a podstaknut će i rast domaćeg privatnog sektora. U uvjetima kada paralelno sa uvođenjem PDV gradimo novu poresku administraciju cijenimo da bi diferencirane stope PDV dale katastrofalne rezultate, a pogodovale bi daljem širenju sive ekonomije.

S obzirom da se nalazimo u naučnoj instituciji želim ponoviti dio govora kojeg sam jučer imao u Domu Naroda Parlamentarne skupštine BiH. Naime, u pripremi zakona o PDV konsultirali smo savremenu literaturu iz oblasti fiskalne ekonomije posebno radove profesora Taita i Rozena. Tako npr. profesor Tait je još 1998.g. na temu jedne ili više stopa PDV jasno rekao:

“ Savremena teorija PDV se jasno opredjelila u pogledu dileme za uvođenje jedne ili više stopa: svugdje gdje to političke prilike dozvoljavaju treba uvesti jednu stopu ili što je moguće manji broj stopa koji će zadovoljiti političare.” Na ovaj način profesor Tait je poslao jasnu poruku da diferencirane stope PDV predstavljaju političku, a ne ekonomsku kategoriju.

Kao što možete primjetiti, ja sam tokom ovog izlaganja bio iskren i nisam se libio kritizirati vlasti u BiH za slabe rezultate u određenim segmentima konkurentnosti. Želim nastaviti biti iskren i primjetiti da kada govorimo na ove teme neki od naučnih radnika u našoj zemlji koji se ujedno bave i politikom trebaju odabrati šta žele biti: političari ili naučni radnici. Primjer PDV je više nego ilustrativan.

Ovo posebno ističem zbog toga što je pred nama, pored uvođenja PDV, još jedna važna reforma. Radi se o reformi korporativnog restruktuiranja koja zahtijeva naučno angažiranja, ali je pogodna za ubiranje političkih poena. Zajedno sa entitetskim vladama radimo na planu kojeg želimo realizirati u 2005., a koji ima za cilj da ubrza privatizaciju, finansijsko restruktuiranje preduzeća, učini proces stečaja efikasnijim, počne rješavati pitanja viška radne snage i radnika na čekanju kroz osiguranje socijalnih programa. Želim da vas pozovem da podržite ove reforme, jer one zadiru u najvažnije dijelove unapređenja konkurentnosti zemlje.

Početkom naredne godine planiram osnovati Vijeće za unapređenje konkurentnosti, te u njegov rad, pored naučnih radnika, uključiti istaknute privrednike. Cilj mi je da stvorim forum gdje će najistakunutiji predstavnici svih nivoa vlasti u BiH, zajedno sa naučnim radnicima i privrednicima, uticati na definiranje politika koje će voditi unapređenju konkurentnosti u cilju ispunjenja kopenhageških kriterija za članstvo u EU.

Druga važna stvar koju želim da uradimo jeste da u skladu sa preporukama Srednjoročne razvojne strategije BiH osiguramo veća sredstva u budžetima za naučno istraživački rad. Vijeće ministara BiH od naredne godine u svoje aktivnosti uključit će istraživački budžet od blizu jedan milion KM koji će biti realiziran putem novoformirane Jedinice za koordiniranje ekonomskih istraživanja i implementaciju Srednjoročne razvojne strategije BiH. Želimo osigurati da entitetske vlade slijede primjer Vlade Kantona Sarajevo koja je u svoj budžet također uključila stvaku za naučno istraživački rad, što je bitna pretpostavka za unapređenje konkurentnosti zemlje, posebno u realnom sektoru ekonomije.

Bosna i Hercegovina se nalazi na važnoj raskrsnici. Pred nama su teške rasprave o ustavnim promjenama neophodnim za dalji proces integracije u EU kojeg želimo ubrzati naredne godine otvaranjem pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju.

Uticaj međunarodne zajednice, prije svega Ureda viskog predstavnika će slabiti. Kao što vidite na ovom grafikonu broj zakona koje je nametnuo Visoki predstavnik od 2002 drastično je smanjen. Sve ćemo više biti u situaciji da teške odluke donosimo sami. Siguran sam da to znamo i možemo ali nisam siguran da li imamo dovoljan broj onih koji to žele.

Pred nama je realizacija još uvijek velikog broja tranzicijskih reformi. Iskustvo iz ranijih godina jasno ukazuje da će se one teško realizirati bez većeg političkog konsenzusa oko njihovog sadržaja i tempa realizacije. Zbog toga možda više nego ikada ranije ćemo intenzivirati dijalog sa civilnim društvom i naučnim radnicima. Stoga još jednom želim pozdraviti aktivnosti koje vodite u raznim segmentima, a posebno u ovom koji se odnosi na unapređenje konkurentnosti zemlje koji treba da bude naš zajednički zadatak.

Hvala